Plava linija
03.06.2008., utorak
Komformizam na kotačima
 Aj malo da se uhvatim i ovoga. Neželim uzimati ovu temu sveukupno zato što je jednostavno golema, ali dotakao bih se nečega zanimljivog i što osobno volim. Naime, svima je vama poznato i svaki dan na ulici vidite pregršt auta, i to sve više novih. Veliki, lijepi, ulickani, zasjenjuju ostale veterane na cesti. Oni koje također ovo zanima i prate automobilizam, sigurno su upoznati da u novih automobila su gabariti sve veći, komfor je sve bolji, jednostavno uživate u savršenoj i blaženoj vožnji. Danas vozač pizdi ako mu crkne žaruljica za svijetlo iznutra i šteka el. podizač stakala, a svaki auto bez klime ili radio cd playera nije za kupiti(da ne spominjem abs, esp, hrpa zračnih jastuka itd). No, svi također znamo da prije nije bilo tako....zapravo bilo je miljama daleko. Koliko se toga izmijenilo, a nismo ni svijesni kako nam je danas lijepo-no i dalje nam auto nikad ne valja! :D Uzeo bih par priča iz životnog iskustva mog starog, koji ima bogami veliko automobilsko iskustvo. Želio bih da čujete u kakvim se situacijama nalazio vozač prije 20-30 godina. Stari je prvo imao naravno fiću, potom dve renaultove "četvorke", onda dva forda escorta, a onda su ga dočekala nova vremena kad je konačno kupio novi auto. Najviše se ispraksirao na četvorkama i te su mi anegdote najbolje. Ona koja me se najviše dojmila je ova:Dok je stari radio kao veterinar u selu, služila ga je jedna službena četvorka. Jednog dana dok je bio u poslu na domaćinstvu nekom, auto je naravno parkirao na čaršiji. Kad je posao bio gotov, doktor je lijepo sjeo u auto, upalio, istjerao na šor i dao gas. Nije ni slutio šta će mu se neobično dogoditi. Pri nekih 20-30 na sat, hvala Bogu da je bilo toliko malo, auto je odjednom samo zaribao na desnu prednju stranu. Stari se prenuo i u šoku gledao šta je bilo. Mislim da je u selu bila komedija kad su ljudi okolo vidjeli zbunjenog doktora u četvorci čiji je kotač otpao i odletio dalje niz cestu. Kažu da su masovno na četvorkama otpadali kotači jer glavčina kotača nije nimalo valjala. Također, situacija je bila ljepša jer mu dizalica tih dana nije valjala, pa je za dizanje auta na priključak za traktor do najbliže radione poslužio panj i daska koje je dobio na poklon. Također, čuo sam i par anegdota kako je još bolja bila komedija na carini gdje je moj stari zbog nesretne nevaljale brave na četvorci obijao gepek pajserom. Ni danas si nemogu zamisliti lice od carinika. U jednoj pak priči stari je vozio u Italiju u nekom prastarom Audiju(stvarno se nesjećam nažalost koji model), a pol prtljage su bile svječice, motorno ulje i alat. Na putu do Italije Audi je potrošio, ili bolje rečeno procurio, na litre i litre ulja. Zamislite tu ekološku katastrofu. Opisi komfora putovanja u svim tim veteranima su danas jednostavno smiješni-letite vamo-tamo, nažuljate se, skačete, u zavojima se izvijate kao da će vas vjetar odnijeti. Hrpa je priča o dobrim starim limenim ljubimcima.  Nekad davno su cijele obitelji četveročlane išle u fići u Njemačku, putovale po cijeloj Jugi i ko zna gdje. Današnjem čovjeku je nezamislivo da se vozi i 200km u malom auto kao npr. danas u toyoti Aygo ili malom renaultu Twingu(koji imaju i klimu, radio, udobna sjedišta, sigurni su i pouzdani), danas se na sve malo veće puteve čovjek mora voziti barem srednjom klasom ako ima novaca za nju, gabariti svih auta rastu, auti su sve veći i udobniji. Ne kažem da nam to netreba, upravo suprotno, ali hoću reči da se trebamo malo češće sjetiti minulih vremena i drloga kakav se vozio. Rijetko ćete još danas vidjeti ladu ili wartburga nakrcatog četveročlanom porodicom kako ide na more sa 200 kila prtljage, svinjskom polovicom, tri lonca sarme i kerom u gepeku. Lijep je moderni svijet tehnologije...bio bi još lijepši da manje kukamo i pružamo ruku za sve više i više, da grabimo za ama baš svime što nam daju. Do čitanja i pazite da se ne završite u kanalu. Bilo od vožnje ili alokohola. Ili oboje. |
26.05.2008., ponedjeljak
Boli...al' smo zadovoljni
 Pišem ovo u boli...doduše nitko mi iz obitelji nije bolestan(hvala Bogu), nije mi umro komšija, nisu poskupile cijene živežnih namirnica ovih dana, nije ni prevruće ni prehladno već imam muskulofiber. Već treći dan me bole listovi, bedra, leđa, ramena, sve živo na meni, a da je nešto neživo i to bi me sigurno boljelo. Malo je bolje neg juče, al bol je još tu. I sve to od nogometa...Tko bi rekao da će to toliko da boli? Tko bi uopće mislio da ću ja igrati nogomet? Sjećam se da sam ga zadnji put igrao prije dvije godine, a i taj put prije dvije godine prije tog sam ga igrao prije tri sigurno, tak da nisam znači veliki nogometaš. Dva dana za redom sjatili smo se na igralište i ožežili staru bratićevu gumenjaru i mogu reći usprkos velikoj žezi, manjku kondicije, manjku vode pri vrućini i svemu ostalome-bilo je odlično! U svoj boli mišića, bio sam presretan što sam zaigrao i drago mi je potpuno zbog toga i nadam se da ćemo ubrzo opet... Ono o čemu sam ovaj put zapravo želio govoriti je rekreacija međ mladima. Pitanje je koliko mladih se danas još uopće rekreira, bavi sportom, makar vodi psa u šetnju ili kopa bašču? Trunemo pred električnim kutijama, trunemo u malim tamnim sobicama, a kad dođe vikend i izađemo van, nećemo otići trčati, prošetati, protegnuti rastuće noge već kupit cugu, sjest u zabačen dio zelenih površina i lokat. Koliko je čest taj scenarij razmislite sami...kad ste zadnji put navukli nešto lagane odjeće i otišli trčati u prirodu ili na igralište? Možete li vi uopće trčati 10-15 minuta? Kad ste zadnji put vozili baciklo, uskočili u role? Kad ste bilo kaki sport igrali? Plivali? Išta? Ako i jeste, razmislite nebi li bilo bolje da to radite malo češće? Ništa ne gubite, samo dobijate. Nekad davno, čovjek je lovio da bi preživio. Kakav je problem bio uloviti zeca, bježati od vuka ili boriti se prsa o prsa? Slabi smo danas...um je jak, ali ako tijelo počne trunuti i um će. Nisam baš nikad bio pretjeran sportaš, nisam se prečesto rekreirao, ali uvijek me nešto vuklo van, nešto me vuklo da udahnem svjež zrak, da pokrenem noge, da se gibam. I makar sam sad u boli, ići ću ponovno mučit' noge i sretan sam zbog toga. A sad je na vama red da izađete van i da krenete. Shvatite koliko smo slabi, koliko nam to treba. Ne puno, ali onoliko da budemo zdravi. I vjerujte, kad otrčite rutu, odigrate nešto, bit ćete samo sretni, nećete misliti da je bilo uzalud. |
13.05.2008., utorak
Trendovi
|
Kako počet prvi post...pa, neda mi se počimati prvi post sa klasičnim:ovo je moj prvi post, pisat ću o tom i tom, itakodalje itakodalje...Ne. Prelazim na svoju temu. Malo je čudno što započinjem ovaj blog baš u pravoj oluji obveza i obvezica, ali nekako sam shvatio da se najbolje stvara kad si u obvezama. Inspiracija obavezno dolazi u radnim trenucima, ne u ljenčarenju...nažalost. Kad vremena imam, onda lapim. Mislim da nije samo moj već i problem mnogih ljudi.  Dobre stare đins rifle... Trenutno prvu stvar što vidim od odjeće po sobi su čarape. NIsu prljave, al već su nošene. Nisam nešto preneuredan čovjek, ali zalomi se da odjeća i slične gluparijice ostanu po sobi. Nikad nisam tjedan dana ostavio maline na stolu i od njih stvorio bakteriološki fenomen kao moj veličanstveni brat iz drugog koljena =)...šala. No, da nastavim svoju temu. Mislim da načinjem već svima znanu i pomalu izlizanu tematiku trendova. Sa svih strana trubi se i mladom i starom gdje u vražju mater bacaju novce...hard core kapitalizam jede novce, grabi ih velikom žlicom, sigurno desetak puta većom nego žlica kojom bismo jeli varivo prije 20-30 godina. Ma ne kažem da je loše, barem meni, ali stvari su se u našem komercijalnom društvu bogami lijepo izmjenile. Neće ljudi više u kupnju odjeće jer ide zima pa djeca moraju nešto toplo obuć, nego se dolazi u situaciju da se iz obične potrebe kupi i par puta više nepotrebnih stvari. Znam...neki će reči da je to što govorim blesavo, čemu ne kupovati, ako možeš, ako se barem sada ima. Pa u redu, ni meni ne smeta bit novo i lijepo odjeven, nekak su minuli dani kad si bio obično dijete i mogao izać van u zasranim hlačama od starijeg brata i tri broja manjoj majci mejd in Bangladeš(iako se sjećam da sam imao jednu odličnu majicu iz dotične zemlje, začudio bi se čovjek kak tam može da se nešto fino napravi). I shvati čovjek pa nije to ni loše ako se malo bolje odjeneš, no neki dan me jedna stvar malo pogodila. U kupovinu sam išao sa svojom dragom majkom, iako bih mogao sam, ali one prodavačke finte, plačanje i ostale pizdarije nikako mi ne žele ući u naviku, a moja draga majka također neželi da ja kupim nešto loše po meni. I tako, došla potreba da kupim nove hlače, one obične prave "rifle" plave. i Ušao sam u trgovinu-hlača ima za cijeli grad, ali kako sam počeo kopat po njima nevidim ono što tražim. "Je'l imate štogod klasičnog? Bez onih izblijeđenih gluparija ili poderanih koljena ili bez šlica ili štatijaznam?" "Ima!" Vadi i stavlja pred mene, a ja zablenuto gledam. "Ovo klasično?" "Da!" "O sunce mu poljubim..." Hlače klasičnog kroja, ali nisu to rifle...sve su nekako tamnije, modernije, materijal je drugi. I što ću sad? Nisam ljubitelj šetnje po sto trgovina-"Daj da probam"-što mi drugo preostaje? Odem u kabinu, navučem-pa izgleda ok. Mater veli isto-dobro je! Oču-neču-no dobro! I izađem van iz trgovine i razmišljam si kako je moguće to?? Nema rifli?? Što se tiče odjevanja nekako sam klasičan, a rifle su mi bila glavna osobina-one najobičnije plave-bez ikakih trendovskih pizdarija po sebi kake nose momci danas na svakom uglu. I tako već mi taj dan zapalo da ih probam nositi. I tako-otišao sam van u njima, noso vamo, noso tamo i-pa nije loše! Dobro je...nekako malo drukčije, ali nije loše. Sad što dalje, sve si mislim da manje i manje žalim što sam ih uzeo. I to je to...misli čovjek:zadovoljan sam našao sam što tražim, ali da li je tako? Jel su to moje klasične rifle? Ne...navukli nas komercijalisti-na trendove!! Usrani izgovor za više prodat...shvaćam ja stilove-al oni se mjenjaju s godinama, a ne u sezonama i to je upravo razlog tih podmuklih trendova! No, što možemo? Ništa osobito...biti racionalniji, manje kupovat, štedit za studij, auto, novi bojler, veliku pijanku-stariji za vjenčanje, godišnjice, krstitke-tko zna? Novaca uvijek može da se potroši...al samo razmislite gdje! Dođite u trgovinu i kupite što vam treba-ne što je trendi. Pozdravi do idućeg puta... |
